NOVO SELO - nastanak i razvoj (36)

Prije nego se osvrnem na zadnji popis stanovništva u Bosni i Hercegovini, potrebno je dati nekoliko opaski na stanje župe i sela u cijelini.

Još za života, ranije spominjanog mjesnog župnika, vlč. Jakova Kovačevića, inače, tek drugog po redu upravitelja naše župe (vodio je našu župu od 1957.godine), u selo je došao vlč. Anto Stjepić, koji će krajem osamdesetih postati upraviteljem župe. Kako je vlč. Jakov preminuo 16.01.1991. godine, niti vlč. Stjepić, inače njegov nećak, neće se dugo zadržati u Novom Selu. Ubrzo, pred zbunjenim župljanima, biva premješten u drugu župu, a na njegovo mjesto dolazi vlč. Mijo Nikolić, koji će tu dužnost obavljati tijekom 1992. i 1993. godine, u izbjeglištvu u Slavonskom Brodu.
Igrom sudbine, župna zajednica će ponovno otpočeti sa radom u Novom Selu, tek krajem devedesetih, a vlč. Anto Stjepić će Dekretom broj: 1135/2000 od 31.08.2000. godine, ponovno postati njenim upraviteljem. Na oduševljenje ono malo tadašnjih povratnika i velikog broja bivših župljana koji su živjeli neke nove živote, tu, ''na korak'' od svoga sela!

Ranije opisane Markovićeve sveobuhvatne reforme, između ostalog, stvorile su uvjete za formiranje novih političkih stranaka u cijeloj Bosni i Hercegovini. Cijela tadašnja država je početkom devedesetih bila preplavljena mnogim, novim političkim strankama, uglavnom, nacionalnog predznaka. Pored postojećeg SK-a (po novom SDP BiH) i SSRN-a koji su pretvoreni u političke stranke, te Markovićeve Stranke reformista, na području BiH, nastaju mnoge nove stranke: SDA, SDS, HDZ, HSP, MBO, Republikanska stranka, i mnoge druge stranke, uglavnom regionalnog značaja.
U Novom Selu je, krajem srpnja 1990. godine formiran temeljni ogranak HDZ-a, i uz stranku ''reformista'', uskoro se izašlo na prve slobodne, parlamentarne izbore koji su slijedili u studenom 1990. godine...
Ali, iduće 1991. godine, slijedio je ranije planirani popis stanovništva koji se u bivšoj zajedničkoj državi, provodio svakih deset godina.


Rezultati popisa stanovništva iz 1991. godine, i usporedba sa ranijim popisima;


Zadnji popis stanovništva u BiH je izvršen u ožujku 1991. godine, i tom prilikom su utvrđeni sljedeći statistički podaci:

Na 51.197 km2. u BiH je živjelo: 4.377.033 stanovnika!
U odnosu na popis stanovništva iz 1981. godine, kada je u BiH bilo ukupno 4.124.256, to je povećanje broja stanovnika za 5,8 %!

U podacima popisa stanovništva iz 1991. godine, posebno je interesantan podatak o brojčanom i proporcionalnom odnosu žena i muškaraca, tadašnjih stanovnika naše Bosne:

Od ukupnog broja popisanih, žena je 2.193.238, a muških 2.183.795, ili, 1004 : 1000 (u korist žena!)
U tadašnjoj Bosni i Hercegovini je popisano 1.207.098 kućanstava, sa prosječnih 3,6 članova.
U ovom pregledu, interesantan je i podatak o gustoći naseljenosti BiH, a on iznosi 85,5 stanovnika / km2.
Ovim popisom je utvrđena i prosječna starost stanovništva. Tako je ženska populacija prosječne starosti od 35 godina, a muška - 33 godine!
Na žalost, ovakvim egzaktnim podacima, ne raspolažem za općinu Bosanski Brod i naše Novo Selo.


Rezultati popisa stanovništva u BiH po izjašnjenoj nacionalnosti;

Prilikom tog popisa stanovništva, u Bosni i Hercegovini je evidentirana, ukupno 21 nacionalna pripadnost, a brojčana zastupljenost je sljedeća:

Muslimani-Bošnjaci ................................................................. 1.902.956 ili 43,47 %,
Srbi ........................................................................................... 1.366.104 ili 31,21 %,
Hrvati .......................................................................................... 760.852 ili 17,38 %,

Jugoslaveni ................................................................................ 242.682 ili 5,54 %,
Crnogorci ..................................................................................... 10.071 ili 0,23 %,
Makedonci ................................................................................... 1.596 ili 0,03 %,
Slovenci ........................................................................................ 2.190 ili 0,05 %,
Albanci ......................................................................................... 4.295 ili 0,10 %,
Romi .............................................................................................. 8.864 ili 0,20 %,
Mađari .......................................................................................... 893 ili 0,02 %,
Česi,Italijani, Židovi, Nijemci, Poljaci, svi sa po 0,01 %, od ukupnog broja popisanih.

Osim nabrojanih nacionalnosti, u tadašnjoj Bosni i Hercegovini su živjeli i: Rumunji, Rusi, Rusini, Slovaci, Turci, Ukrajinci i 17.585 ''ostalih'' ili 0,40 %.
Kao i uvijek, Bosna je ostala prepoznatljiva po svojoj multietičnosti, ali i po znatnom broju onih koji se nisu nacionalno izjasnili. Takvih je bilo 14.585 ili 0,33 %, od ukupnog broja popisanih.
Analizirajući statističke podatke popisa stanovništva iz 1991. godine, upečatljiv je i podatak od 35.670 stanovnika, koji su svrstani u rubriku ''nepoznato''.
(preuzeto iz knjige: ''Nacionalni popis stanovništva - Rezultati za BiH, iz 1991. godine'', statistički bilten br. 234 Državnog zavoda za statistiku BiH Sarajevo).



Rezultati popisa stanovništva u općini Bosanski Brod, 1991. godine;

Novo selo je dio općine Bosanski Brod, pa dalje analiziramo rezultate popisa stanovništva iz 1991. godine za općinu Bosanski Brod (izvor: Popis stanovništva - Rezultati za Republiku po općinama i naseljenim mjestima 1991.'' i internet izvor: ''Popis po mjesnim zajednicama'')

Prema popisu stanovništva 1991. godine, općina Bosanski Brod je, na 234 km2 imala 34.138 stanovnika, ili za 5,2 % više u odnosu na popis stanovništva iz 1981. godine, kada je imala 32.286 stanovnika.
Što se pak tiče gustoće naseljenosti naše općine, to je cca. 145 stanovnika/km2, što tadašnju općinu Bosanski Brod svrstava u red ''gušće'' naseljenih općina u BiH!

Gledano po nacionalnoj strukturi, stanovništvo općine je sljedeće:

Hrvati ..............................................................................................13.993 ili 41,0 %,
Srbi ..................................................................................................11.389 ili 33,8 %,
Muslimani ....................................................................................... 4.088 ili 12,2 %,
Jugoslaveni ..................................................................................... 3.664 ili 10,7 %,
Ostali ............................................................................................... 1.004 ili 2,3 %.



Pregled nacionalnog sastava stanovništva općine Bosanski Brod, po naseljenim mjestima - prema rezultatima popisa iz 1991. godine;


BOSANSKI BROD, grad ....... 14.098, od čega 4.086 Hrvata, 4.373 Srba, 2.246 Muslimana, 2.760 Jugoslavena i 633 ostalih.
BRUSNICA MALA ..................... 449, od čega 50 Hrvata, 302 Srba, 1 Musliman, 20 Jugoslavena i 76 ostalih.
BRUSNICA VELIKA ............... 1.021, od čega 696 Hrvata, 235 Srba, 0 Muslimana, 57 Jugoslavena i 33 ostalih.
DONJA BARICA ......................... 296, od čega 1 Hrvat, 292 Srba, 1 Musliman, 2 Jugoslavena i 0 ostalih.
DONJA MOČILA......................... 659, od čega 290 Hrvata, 212 Srba, 78 Musliman, 72 Jugoslavena i 7 ostalih.
DONJA VRELA ...................... 656, od čega 366 Hrvata, 234 Srba, 2 Muslimana, 37 Jugoslavena i 17 ostalih.
DONJE KOLIBE .................... 837, od čega 788 Hrvata, 12 Srba, 1 Musliman, 27 Jugoslavena i 9 ostalih.
DONJI KLAKAR..................... 583, od čega 14 Hrvata, 549 Srba, 0 Muslimana, 16 Jugoslavena i 4 ostalih.
GORNJA BARICA ................. 296, od čega 36 Hrvata, 239 Srba, 0 Muslimana, 13 Jugoslavena i 8 ostalih.
GORNJA MOČILA ................ 717, od čega 470 Hrvata, 194 Srba, 3 Muslimana, 48 Jugoslavena i 2 ostalih.
GORNJA VRELA .................. 326, od čega 137 Hrvata, 175 Srba, 0 Muslimana, 0 Jugoslavena i 14 ostalih.
GORNJE KOLIBE................1.407, od čega 221 Hrvat, 7 Srba, 1.149 Muslimana, 16 Jugoslavena i 14 ostalih.
GORNJI KLAKAR ................ 755, od čega 45 Hrvata, 664 Srba, 0 Muslimana, 40 Jugoslavena i 6 ostalih.
G R K .................................... 559, od čega 334 Hrvata, 208 Srba, 1 Musliman, 2 Jugoslavena i 14 ostalih.
KORAĆE .............................2.022, od čega 1.975 Hrvata, 30 Srba, 2 Muslimana, 3 Jugoslavena i 12 ostalih.
KRIČANOVO ....................... 998, od čega 893 Hrvata, 45 Srba, 8 Muslimana, 48 Jugoslavena i 4 ostalih.
KRUŠČIK ............................ 112, od čega 93 Hrvata, 12 Srba, 0 Muslimana, 6 Jugoslavena i 1 ostali.
LIJEŠĆE ............................2.032, od čega 14 Hrvata, 1.889 Srba, 3 Muslimana, 109 Jugoslavena i 17 ostalih.
NOVO SELO............ 2.953 stanovnika. (strukturu vidi u nastavku teksta).
SIJEKOVAC ..................... 1.551, od čega 368 Hrvata, 308 Srba, 590 Muslimana, 241 Jugoslaven i 44 ostalih,
UNKA ............................... 396, od čega 171 Hrvat, 221 Srbin, 0 Muslimana, 4 Jugoslavena i 0 ostalih.
VINSKA ........................... 561, od čega 29 Hrvata, 511 Srba, 0 Muslimana, 15 Jugoslavena i 6 ostalih.
ZBORIŠTE ...................... 854, od čega 145 Hrvata, 608 Srba, 0 Muslimana, 65 Jugoslavena i 36 ostalih.


Popis je rađen na nivou općine i po Mjesnim zajednicama koje su bile formirane do 1991. godine.
U nastavku pogledajte ukupan broj i nacionalni sastav popisanog stanovništva po MZ:


gradske mjesne zajednice;

1. MZ Brodsko polje, ukupno 3.787, od čega: 583 Hrvata, 2.404 Srba, 191 Musliman, 481 Jugoslaven i 128 ostalih.
2. MZ Centar, ukupno 2.458, od čega: 775 Hrvata, 452 Srba, 492 Muslimana, 629 Jugoslavena i 110 ostalih.
3. MZ Mahala-Skele, ukupno 2.057, od čega: 436 Hrvata, 344 Srba, 712 Muslimana, 468 Jugoslavena i 97 ostalih.
4. MZ Rit, ukupno 3.691, od čega: 1.325 Hrvata, 815 Srba, 675 Muslimana, 693 Jugoslavena i 183 ostalih.
5. MZ Tulek, ukupno 2.105, od čega 967 Hrvata, 358 Srba, 176 Muslimana, 489 Jugoslavena i 115 ostalih.


seoske mjesne zajednice;

1. MZ Brusnica Velika, ukupno 2.053, od čega: 760 Hrvata, 1.086 Srba, 1 Musliman, 93 Jugoslavena i 113 ostalih.
2. MZ Gornje Kolibe, ukupno 2.640, od čega 1.180 Hrvata, 240 Srba, 1.150 Muslimana, 47 Jugoslavena i 23 ostalih.
3. MZ Koraće, ukupno 2.614, od čega 2.012 Hrvata, 561 Srba, 3 Muslimana, 18 Jugoslavena i 20 ostalih.
4. MZ Liješće, ukupno 2.032, od čega 14 Hrvata, 1.889 Srba, 3 Muslimana, 109 Jugoslavena i 17 ostalih.
5. MZ Novo Selo, ukupno 3.807, od čega 2.916 Hrvata, 677 Srba, 3 Muslimana, 128 Jugoslavena i 83 ostalih.
6. MZ Sijekovac, ukupno 3.925, od čega 2.021 Hrvata, 759 Srba, 679 Muslimana, 409 Jugoslavena i 57 ostalih.
7. MZ Vinska, ukupno 2969, od čega 1.004 Hrvata, 1.804 Srba, 3 Muslimana, 100 Jugoslavena i 58 ostalih.


statistički podaci po popisu stanovništva iz 1991. godine za NOVO SELO;


Pišući ranije o padu nataliteta, ili blago rečeno o promjeni broja stanovnika u Novom Selu, ovdje ćemo analizirati kretanje broja stanovnika prema popisima iz 1971, 1981. i 1991. godine.

1971. naseljeno mjesto Novo Selo,ukupno je imalo 3.183 stanovnika!
Gledano po nacionalnom sastavu tadašnjeg stanovništva, ''slika'' sela je izgledala ovako:
HRVATI - 2.872 ili 90,22 %, SRBI - 289 ili 9,07 %, MUSLIMANI - 0, JUGOSLAVENI - 14 ILI 0,43 %, a u rubrici ''Ostalo i nepoznato'' upisano je 8 mještana ili 0,25 %.

1981. naseljeno mjesto Novo Selo, ukupno je imalo 2.884 stanovnika!
Od ukupno popisanih, bilo je: HRVATA - 2.761 ili 95,73 %, SRBA - 69 ili 2,39 %, MUSLIMANA - 2 ili 0,06 %, JUGOSLAVENA - 50, ili 1,73 %, i ''ostali i nepoznato'' - 2, ili 0,06 %.

U usporedbi sa prethodnim popisom stanovništva, to je manje za 299 stanovnika ili 9,06 %.
Razlozi su mnogi, a osim pada nataliteta koji je elaboriran u nastavku broj 35, na smanjenje broja stanovnika Novog Sela svakako su utjecale i tadašnje ekonomsko-političke prilike koje su dovele do češćeg preseljenja u susjedne gradove i općine.
Ako pak pažljivije usporedimo broj Srba u ovom i prethodnom popisu, onda je vidljivo da je njihov broj u ovom popisu manji, za skoro 220.
Broj novoseljanskih Srba je ostao isti prilikom popisa 1981. i ovog posljednjeg - 1991. godine (69) i ostaje nejasno gdje se ''izgubilo'' njih 220!

Ako uzmemo u obzir, i da se dio njih počeo izjašnjavati kao ''jugoslaveni'', opet ostaje nejasno, po kojim kriterijima je ''popisivač'' došao do takvih podataka!
Po meni, postoje dvije mogućnosti: pogreška kod obrade podataka za popis 1971. godine, što je vjerojatnije, i namjerno ''friziranje'' podataka za istu popisnu godinu zbog specifičnih unutarnjih prilika u zemlji. (Pojačane aktivnosti posebno Hrvatske emigracije, početak MASPOK-a i ''Hrvatsko proljeće'', pobune i demonstracije beogradskih i zagrebačkih sveučilištaraca...)

1991. godine, naseljeno mjesto Novo Selo, ukupno je imalo 2.953 stanovnika!
Po tom popisu, nacionalna struktura stanovništva je bila sljedeća: HRVATI - 2.771 ili 93,83 %, SRBI - 69 ili 2,33 5, MUSLIMANI - 3 ili 0,10 %, JUGOSLAVENI - 63 ili 2,13 %, dok se u rubrici ''ostali i nepoznato'' našlo čak 47 mještana, ili 1,59 %.

Analizirajući ove podatke i uspoređujući ih sa prethodna dva popisa, vidljivo je da se ukupan broj stanovnika Novog Sela, 1991. godine, povećao za 69 stanovnika, ili za 2,33 %.
Također je vidljiv trend povećanja broja stanovnika koji se izjašnjavaju kao ''Jugoslaveni'' (1971. ih je 14; 1981. ima ih 50, a 1991. god. čak 63!)

Promjene su vidljive i u broju popisanih u rubrici ''ostali i nepoznato'', pa tako vidimo da je 1971. g. njih 8, 1981.g. ima ih 2, a 1991. godine, popisano ih je čak 47!
Pretpostavlja se, da je predratna psihoza kod mnogih imala utjecaja i na nacionalno izjašnjavanje prilikom ovog zadnjeg popisa stanovništva u Novom Selu.

Nastavak slijedi...

OBAVIJEST!

Obavještavam sve posjetitelje ovog bloga, da sam 14.10.2009. objavio dopunu nastavka (1), koji je objavljen u studenom 2007. godine. Novu verziju možete pročitati ''kretanjem'' po arhivi bloga za 2007 godinu, pozicioniranjem na nastavak (1).

NOVO SELO - nastanak i razvoj (35)

Danas govoriti o poboljšanju ukupnog životnog standarda sela i njegovih stanovnika (ali i cijele tadašnje države) krajem 80-tih i početkom 90-tih prošlog stoljeća, je nemoguće a da se pri tome ne spomene nekoliko bitnih političkih događanja u cijelom svijetu, a posebno u tadašnjoj Jugoslaviji.





Značajniji politički događaji u svijetu iz druge polovine 80-tih i njihov utjecaj na političke i gospodarske prilike u tadašnjoj Jugoslaviji;




Da bi se lakše shvatio kontekst u kojem je Novo Selo, ali i njegovi stanovnici, ''naglo'' počelo mijenjati svoj ''izgled'' i tadašnji životni standard, neophodno je poznavati tadašnje političke prilike u svijetu, a posebno stanje ''domaće ekonomije'' koja je do 1989. godine dotakla samo dno.
(Mjesečna inflacija je dostigla nivo od 50%)!


Najvažniji svjetski politički događaji i procesi koji će, indirektno, kasnije u devedesetima utjecati i na zbivanja na prostorima bivše Jugoslavije, su dolazak na ''vlast'' u SSSR-u - Mihaila Gorbačova i njegovo obznanjivanje javnosti Sovjetskog programa za ''svijet bez nuklearnog naoružavanja'' 1986. godine, i njegova čuvena politika ''glasnosti - otvorenosti'', popularno nazvana perestrojka, u oblasti gospodarstva i političkog sustava u cjelini.


Veoma važan je i potez povlačenja (izvlačenja) SSSR-a iz Avganistana, kao i ''Pad Berlinskog zida'' 1989. godine. Svakako treba spomenuti, da je iste godine (u prosincu 1989.) došlo i do pada ''staljinističkog'' režima Nikolaja Čaušeskua u Rumunjskoj, nakon čega je došlo do promjene kompletnog društveno-političkog uređenja te države.

Ovo su bile naznake neminovnih političkih i društvenih promjena, u skoro svim tadašnjim socijalističkim državama na europskom tlu, s tim, što će neke u tim previranjima potpuno nestati, a nastat će, neke sasvim nove državne zajednice!

(DDR - istočna Njemačka je pripojena SR Njemačkoj, Čehoslovačka se raspala na Češku i Slovačku, SSSR se podijelio na Rusiju i niz novih država: Ukrajina, Bjelorusija, Kazahstan, Gruzija, Azerbajdžan, Uzbekistan i dr., zatim tri nove baltičke države - Estonija, Latvija i Litva... a nešto kasnije raspala se i tadašnja SFRJ na nove države koje su zadržale imena bivših njenih republika, odnosno, bivše AP Kosovo.)

Naravno, političke i strukturalne društvene promjene su zahvatile i ostale bivše socijalističke zemlje u našem okruženju. Mađarsku, Bugarsku (nešto ranije), i Albaniju!




U tadašnjoj Jugoslaviji, nakon ostavke Branka Mikulića, 16.03.1989. godine, na mjesto predsjednika SIV-a (tadašnje vlade SFRJ), dolazi Ante Marković, koji ubrzo pokreće do tada neviđene, sveobuhvatne reforme, koje su, u tadašnjoj državi uključivale stabilizaciju dinara, zaustavljanje inflatornih kretanja i oživljavanje posrnulog gospodarstva, privatizaciju putem dodjele dionica radnicima, pokretanje i iniciranje privatnog poduzetništva, ali i promjene političkog sustava u cjelini.


Marković je prvi političar koji je u tadašnjoj Jugoslaviji započeo sa procesom uvođenja kapitalizma i parlamentarne demokracije.



U kratkom periodu, iako su OD (osobni dohodak) - plaće, prvo smanjene, došlo je do njihovog brzog, pa čak i naglog rasta a životni standard se naglo popravljao.
Zamrzavanjem tečaja dinara u odnosu 1 : 7 prema DEM, te slobodnom prodajom deviza, povećanjem izvoza, rasla je likvidnost gospodarstva i države, dinar je stabiliziran, a inflacija je skoro nestala!

Za razliku od svojih prethodnika - Marković je zabranio štampanje novca i sve je izgledalo dobro. Ipak...



Reforme su nailazile na niz prepreka u tadašnjoj državi, iako su bile dobro prihvaćene u zapadnom svijetu, koji je spremno otpisao znatan iznos tadašnjeg vanjskog duga SFRJ (od ukupno 20 milijardi $, dug je sredinom 1991. godine ''smanjen'' na cca. 11 milijardi $).

Sredinom 90-tih, pripremajući tadašnju državu za prve slobodne izbore, Marković je osnovao Savez reformskih snaga Jugoslavije (politička partija, op. admin.) koji je podržavao njegov cilj - evolutivnu reformu cijelokupnog društvenog i državnog uređenja, ali, ubrzo su uslijedile ''sabotaže'' njegovih reformi.


Prvo je vlada Slobodana Miloševića pred sam početak rata (1991) izvršila ''upad'' u monetarni sustav otuđivši veliku količinu državnih novaca (posebno deviznih rezervi), a već su se pojavili i ''pokreti'' za osamostaljenje Slovenije i Hrvatske.
Potpunu podršku pokrenutim reformama, imao je, jedino u novim demokratskim vlastima tadašnje Bosne i Hercegovine i Makedonije. Kasnije će i opredjeljenje tzv. JNA za stranu Miloševića, definitivno dovesti do kraha pokrenutih reformi.


Ipak, zahvaljujući tim reformama, u jesen 1990. godine, u Bosni i Hercegovini su održani prvi slobodni, neposredni, tajni i višestranački izbori, s općim pravom glasa. Naravno, ti su izbori održani i u Novom Selu!
Također treba spomenuti, da su ti izbori održani i u ostalim republikama tadašnje SFRJ, i mnogi analitičari se slažu da je to bio početak nacionalne homogenizacije i raspad tadašnjeg socijalističkog sustava, ali i države u cjelini.




Što su Markovićeve reforme donijele Novom Selu?

Kao što sam već napisao u prethodnom nastavku, selo je izgledalo kao veliko gradilište, a standard stanovnika je rastao ''svakodnevno'', dobrim dijelom izazvan i opisanim ekonomskim kretanjima, ali i zbog sve veće odlučnosti mještana za stvaranjem boljih životnih uvjeta.
Tih i narednih desetak godina, za Novo Selo nije postojao problem materijalne prirode, već se sve evidentnije javljao problem demografskog karaktera, (pad nataliteta), o čemu će više riječi biti na kraju ovog nastavka.


Nakon kraćeg zastoja s početka reformi, primanja zaposlenih su počela ubrzano rasti, a ne mali broj mještana, ionako se nalazio na privremenom radu u zapadnim zemljama, što je dodatno popravilo kupovnu moć. Gradilo se na svakom koraku, a svakodnevno je rastao i broj registriranih privatnih poduzetnika i obrtnika.

Zahvaljujući ranijim planovima, u selu se nastavilo sa uređenjem autobusnih stajališta, postavljanjem kabina za putnike, i modernizacijom niskonaponske mreže, koja je omogućila i djelomičnu uličnu rasvjetu.



Novo Selo je do pokretanja Markovićevih reformi imalo dvije trgovine mješovitom robom (''kod Židića'' i ''kod Tolića''), jednu trgovinu poljoprivrednih proizvoda u iznajmljenom prostoru kod Branka Đakovića-Sidže, sve u vlasništvu tadašnje RO TIPOK, OOUR Vučjak Bosanski Brod, i jednu gostionicu. Ostali obrtnici su radili ilegalno zbog visokih poreza i doprinosa, pa čak i tadašnji moderni autoservis za vozila iz programa WV i Audia u vlasništvu obitelji Bilić.



Negdje početkom samih reformi, preciznije, 01.01.1990. godine od njihove obznane javnosti i objave programa poticanja obrtnika i malih poduzetnika, u Novom Selu je došlo do naglog povećanja privatnih trgovačkih i drugih uslužnih radnji.

Početkom 90-tih, bilježimo sljedeće trgovine:

1. ''kod Tolića'' - trgovina mješovite robe i građevinskog materijala (društveno),
2.''kod Židića'' - trgovina mješovite robe (društveno),
3.''kod B.Đakovića Sidže'' - trgovina mješovite robe i poljoprivrednih proizvoda (društveno),
4. u Mijićima - trgovina mješovite robe i građevinskog materijala (privatno, vl. Anto Mijić),
5. u kući J.Makovec - trgovina prehrambenih proizvoda (privatno, vl. Stipo Tokić),
6. u Odobašićima - trgovina prehrambenih proizvoda i roba široke potrošnje (privatno, vl. Stjepan Odobašić (Pavlov),
7. u Mitrovićima - trgovina prehrambenih proizvoda (privatno, vl. Šimo Kulaš),
8. u Vidovićima - trgovina prehrambenih proizvoda (privatno, vl. Adam Jozić),
9. u Vidovićima - trgovina prehrambenih proizvoda (privatno, vl. Emica Vidović),
10. kod škole - trgovina mješovite robe (privatno, vl. Zvonko Miljak),
11. kod škole - trgovina prehrambenih proizvoda (privatno, vl. Miro Čabraja).



Novoseljanski ugostiteljski objekti i trgovine pićem:

1. Gostionica ''GROM'' kasnije ''KOBRA'' - diskont pića (privatno, vl. sestre Stanić),
2. Podrum pića - novosadska pivovara (Lav) i ostalo (privatno, vl. Željko Rubil - Jozipac),
3. Podrum - osječke pivovare (privatno, vl. Ana Dujmić, pok. Drage),
4. Kafić - (privatno, vl. Stipo Rubil-Stipifka),
5. Kafić (u dvorištu kod Baće Stanića) - (privatno, vl. Esmir Šabić i Blaženka),
6. Kafić - (privatno, vl. Zoran Đaković - Cuci),
7. Kafić-bilijar klub - (u kući Ivana Blaževića u Tataru) - (privatno, Zvonko Blažević),
8. Podrum pića (novosadska pivovara) - (privatno, vl. Slavica i Ilija Ćorković),
9. Podrum pića (u Odobašićima) - (privatno, vl. Anto Aračić - Tošak),
10. Kafić - (uz Renaultov servis) - (privatno, vl. Ivica Odobašić - Šiška).





Ostali registrirani uslužni servisi i obrti u vlasništvu mještana:


1. Auto servis Audi - vlasnika Alojza i Jakova Bilića (privatno),
2. Pilana i fina obrada drveta - vlasnika Gorana Đakovića (privatno),
3. Tokarski obrt - vlasnika Zvonke (Stipe) Mijića,
4. Bravarski obrt - vlasnik Darko Tokić,
5. Autoprijevoznik Petar (Stipe) Mijić,
6. Kooperanti u tovu stoke: Pejo (Luke) Rubil, Šimo (Tadije) Kovačević, Božo (Mile) Mitrović,
7. Peradarska farma - vlasnika Joze Bilića - Puckana,
8. Cvjećarnica - vlasnice Ankice Đaković,
9. Frizerski salon - vlasnice Željke (Rude) Rubil,
10. Frizerski salon - vlasnice Slavice Mijić,
11. Videoteka - vlasnika Zdene Marića,
12. Videoteka - vlasnice Emice Stanić,
13. Automehaničarski obrt za Renault vozila - vlasnika Ivice Odobašića-Šiške,
14. Autotaxi - vlasnika Mirka Mijića-Pifka,
15. Autoprijevoznik Jozo Pranjić (Stipin),
16. Benzinska pumpa - vlasnika Drage Jurišića,
17. Pekarska radnja - vlasnika Ivice (Augustina) Dujmića.



Navedeni registrirani obrti su uglavnom rezultat novih reformi koje je pokrenuo Ante Marković, ali istine radi, treba spomenuti i ostale obrtnike koji su obavljali razne djelatnosti i sitnije popravke u dopunskom, ili u radu na ''crno'', zbog ranijih previsokih poreza i doprinosa koje su morali plaćati državi sve do početka spomenutih reformi.



Ostali neregistrirani obrti:


1. Postolarski obrt Ante Jularića,
2. Postolarski obrt Marka Jularića,
3. Kovačka radnja Franje Marića,
4. Stolarska radnja Peje Matkovića - Čugura,
5. Stolarska radnja Nike Bilića,
6. Stolarska radnja Jakova Čabraje - Kajuna,
7. Fotografske usluge, Ivica Žilić,
8. Limarske usluge Mire Ključevića,
9. Vodoinstalaterske usluge Karla Ključevića,
10.Mlinarske usluge, obitelji Jokić i Špalat,
11. Krojačkim uslugama su se bavili: Ilija Mijić-Ćopak, Kaja Bardak...
12. Autoelektričarske usluge Ivana Jurišića.



Ovo su samo neki obrtnici koji su zarađivali za sebe i svoje obitelji dopunskom djelatnošću.
Ovom popisu, svakako treba dodati i nekolicinu koji su se bavili zidarstvom, ličilačkim radovima, uslugama kombajniranja i radovima u poljoprivredi i slično.



To su, u grubo pobrojane sve ''djelatnosti'' kojima su se mještani bavili i prije spomenutih reformi, (ali sada u znatno većem obimu, op.admin.) i koje sada uglavnom uredno prijavljuju i registriraju. Kao i uvijek, i dalje je jedan broj obrtnika svoje poslove obavljao kroz dopunsku djelatnost (već su bili zaposleni u poduzećima) ili na ''crno''.
Uobičajeno za nas: brzo adaptiranje novim uvjetima i ''prilagodba reformskim zakonskim okvirima''!





Asfaltiranje seoskih puteva (sokaka) 1990. godine;
nove zgrade pošte i MZ;




Bitno je spomenuti, da je i u tom reformskom vremenu s kraja osamdesetih i početkom devedesetih, (sve do početka rata 03.03.1992), uloženo mnogo truda ali i vlastitih novaca u daljnju modernizaciju Novog Sela.



Nakon postavljanja rasvjete u centru sela, mještani su započeli sa akcijama detaljnijeg uređenja seoskih puteva - sokaka.

Kako je selo bivalo sve veće i zahtjevnije, mjesno rukovodstvo se sve teže usuđivalo pokretati veće akcije na nivou sela. Radije se prepuštalo zaseocima (Ukrinjarima, Parašliki, Hrastovači, Tataru, Luščanima...) da sami, pojedinačno, ali i uz pomoć MZ Novo Selo, parcijalno rješavaju potrebne infrastrukturne zahvate.

Uostalom, na taj je način, već obavljena rekonstrukcija električne mreže i postavljanje novih trafoa i ulične rasvjete ...

Sličan ''model'' je primjenjen i prilikom održavanja ostalih nekategoriziranih seoskih puteva u Novom Selu!



Po mom sjećanju, prvi su sa asvaltiranjem krenuli u zaseoku Đakovići - Makelje, koji su nešto više od 350-400 metara puta, potpuno asvaltirali već krajem 1989. godine. Ravnanje, nasipanje i proširenje, te asvaltiranje puta širine asvalta od 3,5 metra obavljeno je u kratkom roku.

Sve aktivnosti na asvaltiranju seoskih sokaka, koordinaciju sa bosanskobrodskim GIK OOUR ''Niskogradnjom'', rješavanje imovinsko-pravnih odnosa i prikupljanje 50 % ukupnih troškova, vodili su sami mještani. Izabrani Inicijativni odbor se brinuo o svim navedenim detaljima i odgovarao je izvođaču za uredno podmirenje ugovorenih troškova.



Nakon toga, početkom 1990. godine, asvaltiran je sokak Rubili-Stanići, iste širine ali nešto veće dužine. Dionica novouređenog Rubilskog sokaka, sa odvojkom za ''Šnajcu'', povezivala je glavni seoski put ''Novo Selo - Mijići - Zborište'', od kuće Rude Rubila pa sve do, iza kuće Ante Stanića - Žuje (prema kući Ivice Rubila - Kljuce).



I ova dionica je urađena relativno brzo, a krajem godine, mještani koji su živjeli na potezu ''kuća Johana Makovca - Odobašići - Kovačevići - Blaževići - Mitrovići'' odlučili su se za asvaltiranje, po mnogo čemu, zahtjevne dionice.



Za razliku od prethodne dvije, ova dionica je bila znatno duža - oko 2,8 km, (bez odvojaka) i spajala je glavni magistralni put B.Brod - Derventa, od Makovčeve rampe do Mitrovića-rampe i prolazila je nenaseljenom trasom u dužini oko 450 metara koju je trebalo posebno urediti (pored Čugureve šume oko 250 m i od Ivana Čalije do Sedle, oko 200 m) i pripremiti za asvaltiranje.

Osim toga, i troškovi gradnje novog asvaltnog puta na ovoj dionici, su bili znatno veći, jer je broj zainteresiranih obitelji bio proporcionalno manji nego u prethodna dva slučaja.
Ipak, zahvaljujući pomoći tadašnjih bosanskobrodskih poduzeća, te prikupljenom učešću mještana, i ova dionica puta je uspješno asvaltirana.



Posebne zasluge za uspješnost ove akcije pripadaju: Anti Kulašu, Augustinu Blaževiću, Stjepanu Odobašiću, Boži Mitroviću, Andriji Odobašiću, Jozi i Šimi Kovačeviću, ali i mnogim drugim mještanima koji su nastojali pravovremenim uplatama učešća, pomoći da se ova akcija uspješno završi.

Također je interesantno, da je uz navedenu dionicu uspješno asvaltiran i odvojak puta, od kuće Antuna Odobašića prema Pranjićima, dužine oko 300 metara, kao i odvojak puta za kuće Stipe i Franje Blaževića, Jerkana Jozića i Marinka Marasa - dužine oko 150 metara. Učešće od 50 % ukupnih troškova, snosili su mještani koji su živjeli uz te odvojke, u tim dijelovima sela, s tim, da su bili oslobođeni učešća u financiranju ''glavne trase'', koja je, ustvari i omogućila njihovo daljnje ''spajanje''.



Najkvalitetniju dionicu seoskog puta, dužine oko 1 km, širine 4,5 metara, izgradili su mještani, nastanjeni u Vidovićima.
Oni su asvaltirali trasu koja je išla od ''Vidovića rampe do kuća obitelji Barišić i Grgići (Okolini i Cigani) sa dobrom podlogom i kvalitetnijim asvaltnim slojem.
Istovremeno, od kuće Petra Lepana do kuće Mije i Ilije Ćorkovića, dužine oko 250 metara, i širine 3 metra, asvaltiran je još jedan Novoseljanski sokak.

U radu ovog Inicijativnog odbora, posebno su se istakli: Ivica Kljajić, Tomislav Barišić, Mijo Ćorković, Marijan Vidović? i drugi mještani koji su pomagali na razne načine.

Ostaje zapisano, da je jedino ovaj inicijativni odbor organizirao svečanu zakusku za građane i predstavnike bosanskobrodskih poduzeća koji su pomogli uspješnom završetku ovih aktivnosti, koje su se u Novom Selu odvijale od kraja 1989. pa do kraja 1990 godine.

Tijekom 1990. ili u prvoj polovini 1991. godine, (podatak nije provjeren) konačno su završene i na korištenje predane nove zgrade pošte i Mjesne zajednice, koje su sagrađene sredstvima posljednjeg samodoprinosa u centru sela, preko puta mjesne crkve.


Još malo podataka iz matičnih knjiga župe Novo Selo;

Prema raspoloživim podacima iz matica, župnog ureda Novo Selo, dajem prikaz krštenih, umrlih i vjenčanih za period 1971. - 1979. godina, iz kojeg je vidljiv trend smanjenja broja novorođene djece, odnosno pad nataliteta:

1971. godine: 80 krštenih, 27 umrlih i 51 par vjenčanih,
1972. godine: 75 krštenih, 38 umrlih i 24 para vjenčanih,
1973. godine: 59 krštenih, 29 umrlih i 16 parova vjenčanih,
1974. godine: 49 krštenih, 23 umrlih i 20 parova vjenčanih,
1975. godine: 64 krštenih, 25 umrlih i 30 parova vjenčanih,
1976. godine: 64 krštenih, 24 umrlih i 23 parova vjenčanih,
1977. godine: 51 krštenih, 29 umrlih i 19 parova vjenčanih,
1978. godine: 56 krštenih, 13 umrlih i 37 parova vjenčanih,
1979. godine: 50 krštenih, 22 umrlih i 19 parova vjenčanih.

Kao što sam već pisao u 32 nastavku ovog serijala, navedeni su samo podaci župnog ureda Novo Selo, koji evidentiraju samo katolike vjernike koji su kršteni i sahranjeni prema vjerskim pravilima i to za tadašnju cijelu župu Novo Selo (sa katolicima iz Gornjih Močila i Zborišta).
Zbog toga i ovaj usporedni prikaz treba uzeti sa rezervom, jer popisi ne obuhvaćaju djecu pravoslavne vjeroispovjesti i djecu ateista (kojih je bilo u Novom Selu), a rođenu su u navedenom periodu.

Uspoređujući slične podatke iz 32. nastavka, za period od 1963 - 1970. (za ukupno 8 godina), sa ovim podacima (za ukupno 9 godina), vidljivo je, da je u prethodnom slučaju ukupan broj krštene djece, bio 662, a ukupan broj krštenih u ovom prikazu je 518 djece, ili za 144 novokrštene djece - manje!
Bez obzira na razliku promatranog uzorka! (u prvom slučaju za 8 godina, a u ovom za 9 godina), i data obrazloženja u vezi izvora podataka!
Istovremeno, u promatranom uzorku je vidljivo i povećanje broja umrlih sa 150 (za period 1963.-1970), na 220 umrlih u ovom promatranom periodu.
Konstatacija je, da se i na temelju ovih nepotpunih podataka, trend smanjenja nataliteta, i dalje nastavlja, a preciznije podatke će dati popis stanovništva u 1991. godini!
Nastavak slijedi.

NOVO SELO - nastanak i razvoj (34)

Imajući na umu, da Gornja Močila više neće biti tretirana kao dio novoseljanske župe, iskoristit ću priliku napomenuti, da se po povratku izbjeglih i raseljenih mještana u Gornja Močila, započelo sa procesom obnove obiteljskih kuća, ali i života prijeratne župe u cijelini.


Prvo je obnovljena kapelica sv. Ante (sagrađena prije 120 godina uz bivšu željezničku prugu), zatim kapelica u zaseoku Luščani koja je završena i posvećena 2008. godine. Župna kuća je obnovljena 2006/2007 godine uz početak gradnje nove crkve, koja je, kako je već rečeno, 1992. godine potpuno porušena.

Kamen temeljac za novu crkvu je postavljen 13.06.2006. godine, a do sada (kolovoz 2009.godine), crkva je pokrivena i završeni su grubi zidarski radovi.


Treba spomenuti, da su vrijedni mještani uz župnu kuću i crkvu sagradili sportsko-rekreacioni centar, te podigli spomenik poginulim i nestalim mještanima u prošlom ratu.



Sportska dvorana u Novom Selu;


U vremenu od 1982-84, u selu i općini Bosanski Brod, su vođene žive aktivnosti na izgradnji sportske dvorane i uređenju školskog igrališta, čije dovršenje je trebalo konačno zaokružiti izgradnju i uređenje, jedne od najmodernijih, općinskih seoskih škola, koja je, prve učenike ''udomila'' još daleke 1970. godine.

Dvorana je izgrađena sredstvima mjesnog samodoprinosa, te uz pomoć tadašnjeg Republičkog sekretarijata za obrazovanje i sport BiH.
I konačno, na opće oduševljenje mještana, a posebno na radost školske djece, Novo Selo je 1984. godine dobilo prekrasnu, montažnu sportsku dvoranu, koja se sa sjeverne strane ''vezala'' uz zgradu nove škole.

Istovremeno, asvaltirano je i ograđeno postojeće školsko igralište, koje je od 1970. godine premješteno na istočnu stranu, nove škole.
Na njemu su postavljeni koševi, rukometni golovi i rasvjeta.



Kao i prilikom elektrifikacije i telefonizacije sela, ponovno je bilo zavisti!
I stvarno, Novo Selo je ponovno bilo prvo na oćini koje je dobilo funkcionalnu školsku - sportsku dvoranu i lijepo uređeno, otvoreno školsko igralište!
U narednim godinama, dvorana je bila dostupna svim zainteresiranim mještanima, a posebno je koristila nogometnom klubu ''Ukrina'', u vrijeme zimskih priprema.
U njoj su održavana razna regionalna školska natjecanja, (u odbojci, košarci, malom nogometu, rukometu), ali i probe i nastupi KUD ''Sloboda'' Novo Selo.

Svakako treba napomenuti da je ovo prvi značajniji projekt u kojem mještani nisu ''učestvovali'' bilo dobrovoljnim prilozima, bilo radnim akcijama. Kompletne aktivnosti su vođene od strane SIZ-a za realizaciju samodoprinosa i tadašnjeg obrazovnog sustava.



Za nas Novoseljane, simpatizere NK Ukrine je također važna, i sjećanja vrijedna 1984. godina. Naime, tog ljeta, nogometaši NK Ukrine su dobili priliku za dodatne kvalifikacije za plasman u viši rang natjecanja. Bile su to prve kvalifikacije nakon dugo vremena i prilika za plasman u Regionalnu ligu Slavonije i Baranje.

Prije toga je trebalo izvršiti uređenje (proširenje i postavljanje unutarnje ograde) postojećeg nogometnog igrališta, te završiti i urediti sanitarije u zgradi svlačionice.

I konačno, nakon poraza u Sikirevcima od NK Borca od 4:0, 26.06.1984. godine odigran je uzvratni susret u Novom selu, u kojem je NK Ukrina ponovno pretrpjela poraz od 2:1 te je tako propala izgledna prilika za plasman u viši rang natjecanja.



Pamtit ćemo tadašnju ''upravu'' NK Ukrine: Petra Borasa, Vjeku Đakovića, Marka Marića, Antu Vidovića, Petra Čabraju, Ivana Rubila, Mirka Dujmića ... te tadašnje nogometaše: Peška Čabraju, Antu Nečešnjaka, Mišu Sidžu, Dragića Apaša, Kavu, Skiku, Velju, Čivčiju, Tomasa, Nikicu Čondrića i druge!

Naravno, živo se sjećamo i raznih tadašnjih ''komisija'' za prijem sportskih objekata koji su uporno razvlačili ''mesbane'', mjereći dimenzije terena, udaljenost od postavljene ograde, širinu i visinu golova, ne bi li pronašli kakav nedostatak!




Zgrada mjesnog - društvenog doma na Vidović-rampi;

Susrećući se stalno sa problemom prostora prilikom održavanja izbora, okupljanja građana i omladine, te priličnu udaljenost od centra sela, a u to vrijeme i ne postojanja mjesnog doma u selu(prenamjenjen za potrebe pošte i poštanske centrale), mještani nastanjeni u Luščanima, Vidovićima, Mitrovićima, odnosno u cijelom Tataru, i u dijelu Odobašića (lijeva strana toga sokaka), teritorijalno nazivani ''Novo Selo II'', odlučili su se za gradnju jednog manjeg društvenog prostora na lokaciji uz kuću Ante Vidovića (Grgina), na Vidović-rampi.

Devastirana zgrada Društvenog doma na Vidović-rampi, (snimljeno u veljači 2008.godine)

Na Zboru građana, koji je održan u siječnju 1983. godine na temperaturi od -10 stupnjeva, ispod balkona obiteljske kuće Adama Jozića, formiran je Inicijativni odbor u sastavu:

1. Tomislav Barišić, predsjednik, 2. Ivica Kljajić, član, 3. Jozo Tomić, član, 4. Jozo Kovačević, član, 5. Rudo Dujmić, član, 6. Zlatko Ožuška,član, 7. Pilip Ćurić, član, 8. Nikica Vidović, član, 9. Nikica Babić, član.

U svim aktivnostima Odbora oko nabavke potrebnog građevinskog materijala, ishodovanja potrebne građevinske dokumentacije, kao i u organiziranju radnih akcija, svesrdno su pomagali: Ivica Leci, Anto Kulaš, Zoran Židić i mnogi drugi mještani. Odbor se sastajao po privatnim kućama, a prilikom animiranja mještana, bukvalno je razgovarano sa svakom ''glavom obitelji''!

Sa čuđenjem su gledali u selu na ovu akciju, pomalo ne vjerujući u njen pozitivan ishod! Još kada je na prijedlog Inicijativnog odbora uveden dodatni, dobrovoljni mjesni doprinos (samo za mještane koji su živjeli u ovom dijelu sela) za potrebe izgradnje ovog ''mini-doma'', čuđenju i nevjerici nije bilo kraja!

Kada su počele pristizati prve uplate zaposlenih mještana, započelo se sa gradnjom, jer je, na navedenoj lokaciji već ranije dovežena stara cigla od porušenog bosanskobrodskog Doma zdravlja koja je tu ležala još od 1968-69 godine! Članovi Odbora su za kratko vrijeme, uz pomoć mještana i nekih tadašnjih općinskih poduzeća, (TTT-a, Rafinerija...), uspjeli zgradu budućeg Doma, ozidati, pokriti i ugraditi vanjsku stolariju. Na žalost, do početka rata ožbukana je samo jedna manja prostorija u kojoj su održani izbori za predsjedništvo BiH - 1990. godine.
Neposredno uz podignuti društveni Dom, na inicijativu Luke Vidovića - Kajinog, uređeno je malonogometno igralište, na kojem su svakog ljeta organizirani malonogometni turniri.

Pamtit će se, da je prilikom svečanog otvorenja koje je uslijedilo tek 25.05.1985. godine, u tom objektu održan prigodan kulturno-umjetnički program koji su izveli članovi KUD ''Sloboda'' sa svojim sekcijama Zborište i Novo Selo.
Istovremeno je održan šahovski i malonogometni turnir, nakon čega je nastavljeno sa slavljem i veseljem, na platou ispred doma.

Početak gradnje vodovodne mreže u MZ Novo Selo;

Problem kvalitetne pitke vode, u cijelom selu je postajao sve izraženiji.
I nije to bilo od jučer!

Prilikom svakog iole sušnijeg ljeta, seoski bunari su gotovo u pravilu - presušivali, a potrebe za kvalitetnom ''gradskom'' vodom, bivale su sve veće. Posebno su na udaru bila školska djeca i mjesna škola u kojoj su se često dešavale zarazne bolesti, uzrokovane upitnom kvalitetom bunarske vode, koja je osiguravala potrebe škole tijekom cijele godine. Slični problemi su se javljali i u mnogim obiteljskim kućama, posebno lociranim uz glavni magistralni put B.Brod - Derventa, ali i u mnogim drugim zaseocima. Skoro da nije bilo dijela sela koji se mogao pohvaliti sa dovoljnim i kvalitetnim količinama pitke vode.

Na naše uporno traženje, općinske vlasti su odlučile, da se do završetka radova na izgradnji vodovodne mreže, u selo svakodnevno, cisternama DVD B.Brod i OOUR ''Komvod'', doprema pitka i zdrava voda.
To je potrajalo nekoliko mjeseci dok nisu okončani radovi na postavljanju vodovodne mreže.

Izvršni odbor Skupštine MZ Novo Selo je pokrenuo aktivnosti na izgradnji vodovodne mreže u Novom Selu, početkom 1988. godine, a posao je završen u drugoj polovici 1989. godine.

Od mjesnih aktivista, koji su posebno zaslužni za gradnju seoskog vodovoda, ističem: 1. Antu Vidovića (Pere), 2. Vjeku Đakovića, 3. Peru Marinkovića, 4. Mišu Đakovića, 5. Marka Marića, 6. Ivicu Lecija, 7. Ljubu Kojića, 8. Ivana Prusinu, 9. Božu Mitrovića... koji su, uz mnoge druge tadašnje aktiviste u MZ Novo Selo, uradili ogroman posao, koji nije bio nimalo lak.

Prema projektu, glavni vod je trebao spojiti već izgrađenu vodovodnu mrežu u Sijekovcu, odnosno G. Močilima (od Ereiza kuće), sa vodovodnom trasom koja je dolazila iz pravca Vrela, a završavala je na trasi stare žjeljezničke pruge u Zborištu.
Na taj način bi se, općinska vodovodna mreža potpuno zaokružila, spajanjem dva crpna mjesta; u Ritu (B.Brod) i D.Vrelima, čime bi se omogućilo kvalitetnije snabdijevanje cijele općine...

Da bi bosanskobrodski ''Komvod'' počeo ''polagati'' vodovodne cijevi, trebalo je osigurati iskope glavnog voda koji se pružao trasom stare željezničke pruge, iz pravca G.Močila, pa sve do Zborišta, odnosno, tadašnjeg restorana ''Zeleni Gaj''. Samo selo, nije moglo osigurati sredstva za financiranje, tih, ne planiranih radova, a zbog strukture tla (stari nasipi dobro utvrđene bivše trase željezničke pruge), nije moglo prihvatiti da u svojoj režiji izvede te radove!
Ipak, radovi su obavljeni zahvaljujući pomoći tadašnjih vojnih vlasti u slavonskobrodskom garnizonu, koji su Mjesnoj zajednici stavili na raspolaganje potrebnu mehanizaciju i ljudstvo.
Naravno, trebalo je iskopati i sporedne vodove (oko 35 km) koji su se spajali sa glavnim vodom, i dalje granali u unutrašnjost sela.

Nadalje, zadatak Inicijativnog odbora je bio da uz pomoć komercijalne službe tadašnjeg ''TIPOKA'' iz Bosanskog Broda nabavi potrebni materijal.
(Pamtimo nesebičnu pomoć gospodina Veljka Vukašinovića i Josipa Bazlera, tadašnjih vodećih ljudi Komercijale ''Tipoka'').

Nabavljeni i dopremljeni materijal je skladišten na ''otvorenom'', na platou stare željezničke stanice.
Ova lokacija je promijenjena, kada je iz ''otvorenog'' skladišta otuđen dio materijala, a u dogovoru sa tadašnjom radnom organizacijom ''TIPOK'', materijal se nastavio dopremati i skladištiti u krugu njihove trgovine građevinskog materijala - kod poslovođe ''Dimše''!

Uz sve te aktivnosti valjalo je riješavati, i eventualne, imovinsko-pravne sporove koji su se, na sreću rijetko javljali jer je vodovodna mreža smještana uz seoske puteve, uglavnom na ''ničijoj zemlji''!
Pa ipak, kada je trebalo prekopati nečiji ulaz pred kuću, ili pak ispravljajući trasu, ''zakačiti'' nečiji posjed, članovi odbora su morali ''intenvenirati''!

Zasipanje iskopa, (osim glavnog voda) su obavili sami mještani, uglavnom, organizirajući se po zaseocima.

Stariji pamte, da je ova akcija prošla najbezbolnije od svih novoseljanskih akcija, i uz neznatno protivljenje pojedinaca.
Cijevi su prošle ispod glavne magistralne ceste, za Luščane kod kuće Stipe Matkovića - Tučkonje, a za ''Ukrinjare'' i taj dio sela kod kuće Marka Marića - Markija!

Sa ponosom se može konstatirati, da je za relativno kratko vrijeme, na području Novog Sela u periodu 1988/89, izgrađena vodovodna mreža ukupne dužine od 42 kilometra.
Kompletne troškove je podmirio SIZ za realizaciju mjesnog samodoprinosa uz pomoć nekih bosanskobrodskih poduzeća.

Tom prilikom, pitka voda je dovedena u svaki dio Novog Sela i Zborišta, pred skoro svaku kuću u tadašnjoj Mjesnoj zajednici!
Napokon smo mogli isključiti hidrofore: na nogometnom igralištu, u školi, mjesnom uredu,pošti i u tada velikom broju obiteljskih kuća!

Napravljen je veliki korak naprijed u poboljšanju životnog standarda sela u cijelini!
Moderno i lijepo selo, postalo je još modernije, na radost i ponos svih mještana!

Nastavak slijedi...

NOVO SELO - nastanak i razvoj (33)

Iako su statistički podaci zanimljivi, sa povijesnog aspekta je još zanimljivija tadašnja dinamika izgradnje seoske infrastrukture i podizanje osobnog i društvenog standarda sela u cjelini!

A istine radi, u periodu 1975-1990. počelo se graditi zaista mnogo!

Kao da se htjelo nadoknaditi sve one, od rata propuštene godine graditeljske pasivnosti i ignoriranja od strane općinskih vlasti i značajnijih ulaganja u infrastrukturu naše MZ.
Odjednom, kao da se promijenila dotadašnja politika spram seoskih sredina: započela su ulaganja u skoro sve tadašnje seoske mjesne zajednice, i skoro da nije bilo sela u kojem se nije nešto sagradilo: mjesni dom, igralište, asvalt, vodovod, telefonija, rasvjeta...

Uostalom, ne računajući asvaltiranje regionalnog puta B.Brod - Derventa sredinom šezdesetih, u samom selu se nije realizirao ni jedan projekat od općeg ''društvenog interesa'', (kako su se tada nazivali svi projekti izgradnje mjesne infrastrukture), sve do 1970. godine kada je otvorena moderna zgrada osnovne škole u Novom Selu.


U selu se imao dojam uvažavanja naših zahtjeva od strane općinskih vlasti, i zahvaljujući tadašnjem samodoprinosu, moglo se realizirati mnogo planiranih aktivnosti.

Otvoreno i često smo tražili kvalitetnije puteve, bolju elektro-mrežu, više trafostanica, vodovodnu mrežu, sportsku dvoranu, rasvjetu... i prednjačili smo u mnogim, realnim i ostvarivim idejama pred drugim seoskim sredinama.

Istina je, da se sve nije moglo odmah riješiti, ali polako su se ostvarivali svi planovi vodstva tadašnje mjesne zajednice i njenih građana.

''Oduzimanje'' mjesnog Doma kulture za potrebe buduće pošte i telefonske centrale;


Nakon završenog asvaltiranja glavnog seoskog puta koji je povezivao magistralnu cestu B.Brod - Derventa, pored crkve i škole, sa Zborištem, mještani su na zborovima građana odlučili da se iz narednog samodoprinosa pristupi realizaciji jednog od dva kandidirana projekta: modernizacija niskonaponske mreže ili izgradnja nove zgrade pošte i instaliranje mini telefonske centrale.

Kroz obavljene javne rasprave na nivou cijele općine, koje je koordinirao tadašnji predsjednik općine - Perica KOSIK, u program narednog samodoprinosa je uvrštena izgradnja zgrade pošte u koju bi se instalirala telefonska centrala, kapaciteta cca 200 priključaka, i potrebna telefonska mreža.


Prema izrađenoj kalkulaciji troškova, otpala je mogućnost gradnje nove zgrade pošte, (nova zgrada pošte će biti izgrađena krajem 8o-tih), pa su iz općinskog SIZ-a za realizaciju samodoprinosa, zatražili od mjesne zajednice da iznađe nekakvo prijelazno rješenja, odnosno da u selu pronađu privremeni ''smještaj'' za novu poštu i telefonsku centralu, ili od telefonizacije sela neće biti ništa!

Rasprave na sjednicama tadašnjeg Izvršnog odbora Mjesne zajednice su dovele do jedinog rješenja: privoliti rukovodstvo tadašnje Omladinske organizacije u Novom Selu, da se pismeno privremeno odrekne zgrade Doma (lokacija uz crkvu) te da se ne propusti ukazana prilika za telefonizaciju sela.







Zgrada novoseljanskog Doma, koji je 1978/79 preuređen za potrebe nove pošte sa telefonskom centralom (snimljeno 2008. godine)

Ova odluka mjesnih političkih organizacija i Izvršnog odbora mjesne zajednice će imati dalekosežne posljedice:

Novoseljanska omladina je ostala bez prostora za okupljanje i priređivanje kulturnih sadržaja (kino predstave, zabave, sastanci...), i jedno vrijeme je potpuno zamro njihov rad, isto kao i rad KUD ''Sloboda'', koji je svoje aktivnosti sveo na godišnje okupljanje, a pripreme za nastupe na smotri folklora - ''Sabor pjesama i igara'', koji se svake godine održavao u Bosanskom Brodu, odvijale su se po privatnim kućama. (najčešće u zaseoku Vidovići).

Ostale mjesne društvene organizacije, Pogrebno društvo, sportske organizacije (nogometaši, rukometaši i stolnotenisači), sekcija Lovačkog društva, izgubili su mjesto okupljanja, a političke organizacije poput OOSK (saveza komunista), OOSSO (saveza soc.omladine), SSRN i ostali, koristili su prostorije osnovne škole, prilagođavajući se njihovim slobodnim terminima.


Jedina pozitivnost je premještaj pošte u centar sela (do tada se nalazila u iznajmljenom prostoru u Jokića zgradama kod Mlina, uz rijeku Ukrinu), i konačno, ''instaliranje'' telefonske centrale, za koju se selo zalagalo.


Odricanje i ''ustupak'' PTT-u je bio velik, ali, dovedeni pred gotov čin, slobodno se može reći da se tada nije pogriješilo.
Ustvari, moralo se birati između: ''uzmi ili ostavi'', i danas sam siguran, da se ispravno postupilo iako tada nisam tako mislio, kao i većina tadašnje mladeži u Novom Selu!


Konačno su dogovorene međusobne obaveze PTT-a Bosanski Brod i MZ Novo Selo:
Mjesna zajednica je imala obvezu riješiti sve imovinsko-pravne odnose na pravcu buduće trase, izvršiti iskope i prikupiti dogovorena novčana sredstva, a obaveze PTT-a i SIZ-a za realizaciju samodoprinosa su: adaptirati zgradu Doma i ''premjestiti'' poštu na novu lokaciju, nabaviti potreban materijal i instalirati telefonsku centralu.


Bilo kako bilo, radovi na prenamjeni postojećeg Doma su napredovali, a ranije je formiran ''Inicijativni odbor za izgradnju telefonske mreže'' u sastavu:


1. Branko Kojić, 2. Ivica Leci, 3. Anto Kulaš, predsjednik, 4. Augustin Blažević, 5. Ranko Marinković, 6. Anto Kovačević, 7. Ivica Kljajić, 8. Božo Mitrović ... (imena članova odbora nisu potpuna i do kraja provjerena)


Potpomognuti ostalim aktivistima Novog Sela i Zborišta, članovi Odbora su marljivo radili na animiranju mještana, praćenju radova iskopa za buduće stupove (bandere) što je bila obveza sela, rješavanju imovinsko-pravnih odnosa i sklapanju ugovora sa zainteresiranim mještanima.
Kapacitet centrale je bio 180 brojeva, a prva faza realizacije ovog projekta, trebala je omogućiti 120 priključaka.

Drugih 60 priključaka je realizirano 198o-1981. godine.

Dogovorena cijena po jednom priključku (tadašnja cijena PTT-a), iznosila je 750.000 dinara, s tim što se iznos uplaćivao na više rata.


Interesantno je, da te 1979. godine, kada se krenulo sa ''telefonizacijom'', nije bilo dovoljno zainteresiranih, da bi se prilikom proširenja mreže za novih 60 brojeva (priključaka) javilo peterostruko više zainteresiranih mještana!

Kopija računa PTT usluga za korisnika iz N.Sela, iz jula 1982. godine!

Kada su 1979. godine okončani svi radovi na uređenju i preseljenju pošte, postavljena nadzemna mreža PTT-a, i instalirana centrala, uz malu svečanost organiziranu u prostorijama nove pošte, prvi puta je uspostavljena telefonska veza iz privatne obiteljske kuće, iz Novog Sela sa Bosanskim Brodom!

Ostaje nam za pamćenje karakteristični broj tadašnjih naših ''telefona'' : 876-...!

Na kraju skoro dvije godine upornog rada i aktivnosti Inicijativnog odbora i mještana, u selu je izgrađena potrebna infrastruktura i stavljena u funkciju telefonska centrala od 180 brojeva, iako su potrebe sela bile znatno veće.


Ponovno je uslijedilo lagano zatišje, a selo, kao i cijela tadašnja država se uskoro našlo pred velikom nedoumicom - kako dalje!

Nakon svih ekonomskih kriza i političkih potresa koji su obilježili posljednjih 30-tak poslijeratnih godina, ostaje zapisan datum 04.05.1980. godine, dan, kada je nakon kraće bolesti, (tako su nam bar priopćili odgovorni), u Ljubljani umro predsjednik Predsjedništva SFRJ-a i CK SKJ - Josip Broz-Tito.

I pored kasnijih osuda diktatorskog vladanja, optužbi za nemilosrdno obračunavanje sa političkim protivnicima, Bleiburg, Goli otok... ostaje činjenica da je pod njegovim vodstvom tadašnja Jugoslavija poživjela punih 45 godina, i stekla međunarodni autoritet, posebno u UN i Pokretu Nesvrstanih koji je uz Indiju i Egipat i pokrenula.

Svojom karizmom i neospornim autoritetom, Josip Broz je na vlastitu sahranu ''doveo'' 209 delegacija iz 127 tadašnjih zemalja ali i oko 700000 građana!

Ostat će zapisano, da je veliki komunist sahranjen bez zvijezde petokrake, u Beogradu 07.05.1980. godine.




Nitko u selu tada nije mogao slutiti, da će svega deceniju kasnije doći do raspada te države, bez obzira s kakvim je simpatijama živio, u njoj, ili negdje u inozemstvu.
Podržavao ili osporavao način vladanja i rukovođenja tadašnjom zajedničkom državom!


No, tim pitanjima se bave povijesničari i znanstvenici, koji se razlikuju u ocjeni povijesne uloge Josipa Broza, ali i odgovornosti tadašnjih republičkih rukovodstava, posebno nakon prvih višestranačkih izbora koji su organizirani početkom devedesetih.
Za nas, u ovom serijalu ostaje da se bavimo našim Novim Selom, odnosno novoseljanskom župom.





Podjela novoseljanske župe nakon 70 godina zajedničkog života, i osnutak nove, za područje Gornja Močila-Sijekovac;




Pišući u ranijim nastavcima o osnutku i nastanku župe Novo Selo, sjetit ćete se da je u njen sastav 1911. godine, ušlo i naseljeno mjesto Gornja Močila.
I uvijek se u svim statističkim podacima vezanim za Novo Selo, posebno analiziralo i Gornja Močila koja su kraće vrijeme bila i dio brodske župe.


Kako je to selo ekonomski i duhovno jačalo i raslo, u vrijeme dok je upravitelj novoseljanske župe bio vlč. Jakov Kovačević, 1981. godine, Dekretom prečasnog Ordinarija mons. dr. Marka Jozinovića, nadbiskupa Vrhbosanskog, od dijelova tadašnje bosanskobrodske i novoseljanske župe, utemeljena je nova župa Gornja Močila-Sijekovac!


Za prvog župnika nove župe imenovan je vlč. Mato Janjić, koji će ostati upamćen kao zaslužnik za kasniju izgradnju župne kuće i crkve u Gornjim Močilima.

Interesantno je da je vlč. Janjić po dolasku u Gornja Močila, do izgradnje župne kuće stanovao i živio u kući Marka (Ivana) Jelinića, a pastoralni rad je započeo pred stoljetnom kapelicom sv. Ante (sagrađenom uz bivšu željezničku prugu).

1982. godine započela je gradnja župne kuće (kućara) neposredno uz kuću Ive Soldana Nikina. Prva misa je održana u dvorani župne kuće, već 1983. godine, a sa gradnjom crkve se počelo 1985. godine. U njenoj gradnji su učestvovali mnogi mještani iz okolnih sela, bez obzira na vjersku pripadnost, ali i mnogi dobročinitelji iz cijelog svijeta.

Gradnja crkve se odvijala prema planiranim rokovima, i 1988. godine je konačno pokrivena kada je održana i prva misa u novosagrađenoj crkvi.
Tek 1991. godine završeni su radovi na unutarnjem uređenju i Gornja Močila su dobili prekrasan vjerski objekt, koji se na žalost, održao svega godinu dana, kada je zbog rata potpuno uništen.
























Vanjski izgled i unutrašnjost crkve u Gornjim Močilima 1991. godine.


(Nastavak slijedi)

NOVO SELO - nastanak i razvoj (32)

Kako je selo u ''novim'' okolnostima, ekonomski sve više napredovalo, došlo je i do poboljšanja općeg standarda života mještana, a time i sela u cijelini.

Što se tiče obrazovanja, ovom prilikom samo ističem da je vrlo mali broj mladih ostajao bez srednjeg obrazovanja, a sve veći broj završenih srednjoškolaca se odlučivao za daljnje visoko obrazovanje.





Osim vidnog napredka u izgledu i opremljenosti obiteljskih kuća (vidi prethodni nastavak), uvećavanju obiteljskih imanja, nabavci traktora i ostale prateće opreme, mještani su počeli sve više povećavati broj novokupljenih motocikla i osobnih automobila.



Tako se, pored već legendarnih motora tipa ''Zindap'' i ''Pretis'', te osobnih automobila - ''Fiće'', ''Folcike'', ''Princa'' i poneke Škode, koji su selom paradirali od druge polovice šezdesetih, počinju nabavljati motori tipa ''Emze'' i ''Java'', a od automobila - ''tristaći'', Zastava 101!
Istovremeno iz inozemstva, u prvoj polovici sedamdesetih, novoseljani dolaze u opelima, fordovima i ponekim ''mercedesom''!







Popularni ''Fićo'' je bio omiljeno ''vozilo'' i u Novom Selu.
(na slici je verzija iz 1965. godine, sa bravom s prednje strane vrata!)





Neki mještani su vozili ovaj model Škode - 100 MB!






Sve do kraja prve polovice sedamdesetih, Volkswagen je bio privilegij imućniji mještana (Jokići)





Osim navedenog boljeg osobnog standarda, mještani iskazuju i sve veće apetite kada je u pitanju opći standard sela.





Realizacija prvog općinskog samodoprinosa i asvaltiranje glavnog seoskog puta od bivše pruge, pored škole do Zborišta - 1975. godine;



Kao što sam ranije spomenuo, nakon otvaranja nove škole 1970. godine, mjesni aktivisti iz ''Socijalističkog saveza radnog naroda'' i tadašnja partijska organizacija SK, predložili su da se iz narednog općinskog samodoprinosa financira, ili asvaltiranje glavnog seoskog puta (od već asvaltirane magistralne ceste B.Brod - Derventa, kroz selo, sve do Zborišta) ili da se pristupi telefonizaciji sela i postavljanju mini telefonske centrale!



Na date prijedloge, odgovor je stigao vrlo brzo.
U program narednog općinskog samodoprinosa je uvršteno asvaltiranje navedenog putnog pravca, a instaliranje telefonske centrale je odgođeno do kraja sedamdesetih godina prošlog stoljeća.



Rekonstrukcija i asvaltiranje glavnog seoskog puta, koji je prolazio pored crkve i škole, kroz Mijiće i Dujmiće, u pravcu Zborišta, započela je i dovršena 1975. godine.

U vrijeme realizacije ovog projekta, predsjednik Skupštine oćine Bos.Brod je bio Milan Vidić.
U Selu je formiran Inicijativni odbor koji se uglavnom bavio rješavanjem imovinsko-pravnih odnosa i koordinacijom sa Samoupravnom interesnom zajednicom za realizaciju samodoprinosa (SIZ), i izvođačima radova.



Istražujući aktivnosti i tijek asvaltiranja ove dionice seoskog puta, došao sam do imena nekih članova Inicijativnog odbora:

1. Anto Kulaš,
2. Ivica Leci,
3. Milenko Bilić,
4. Pero Bardak,
5. Branko Kojić,
6. Anto Kovačević,
7. Ranko Marinković.



Sa sigurnošću se zna, da su u radu ovog odbora povremeno učestvovali i drugi ugledniji mještani Novog Sela i Zborišta (Drago Židić, Mile Mitrović, Niko Bilić, vlč. Jakov Kovačević, Ivan Prusina).
(prema informacijama Ante Kulaša, tadašnjeg predsjednika SSRN-a)



Za bogatu povijest Novog Sela, ( u ovom slučaju MZ Novo Selo), isto, kao što je to pedantno u svojoj Spomenici činio stari župnik, vlč. Juraj Majetić u nekim ranijim godinama, ostat će zapisana spomenuta imena naših mještana, koji su uz ostale, zaslužni što je naše selo, među prvima u općini Bosanski Brod dobilo prve kilometre modernog asvaltnog puta!


Nedugo nakon proslave još jednog velikog zajedničkog uspjeha, odmah se nastavilo planirati dalje.
Slijedio je novi samodoprinos, a mještani su na Zborovima građana u Novom Selu i Zborištu odlučili, da se dio prikupljenih sredstava usmjeri u modernizaciju niskonaponske električne mreže (uvođenje trofazne struje, i izgradnja novih trafostanica) i postavljanje telefonske centrale kapaciteta cca. 200 brojeva.
(o ovom projektu koji je realiziran 1979. godine, više u sljedećem nastavku)



Podaci iz matičnih knjiga župnog ureda Novo Selo od 1963. do 1970. godine;


Broj stanovnika sela je lagano rastao u odnosu na prethodno analizirane godine, iako, će ponovno doći do pada broja novorođenih tek početkom sedamdesetih godina.

Svjestan da iznosim samo podatke iz MK župnog ureda (matične knjige Mjesnog ureda mi nisu dostupne), te da je broj rođenih i umrlih neznatno veći od prikazanog (uzimajući u obzir ukupan broj rođenih i Hrvata i Srba koji su tada živjeli u Novom Selu), dajem vam na uvid usporedni pregled rođenih (krštenih), umrlih i vjenčanih Hrvata katolika za župu Novo Selo:




za 1963. godinu: 87 krštenih, 16 umrlih i 29 vjenčanih parova,
za 1964. godinu: 78 krštenih, 24 umrlih i 16 vjenčanih parova,
za 1965. godinu:101 krštenih, 21 umrlih i 32 vjenčanih parova,
za 1966. godinu: 82 krštenih, 16 umrlih i 25 vjenčanih parova,
za 1967. godinu: 97 krštenih, 17 umrlih i 31 vjenčani par,
za 1968. godinu: 80 krštenih, 10 umrlih i 26 vjenčanih parova,
za 1969. godinu: 80 krštenih, 23 umrlih i 21 vjenčani par,
za 1970. godinu: 57 krštenih, 23 umrlih i 26 vjenčanih parova.




Za navedenih osam godina, u Novom Selu je ukupno kršteno 662 djece! (rođeno je nešto više), a ukupno umrlih je 150 župljana (katolika).



Analizirajući ove podatke iz matičnih knjiga župnog ureda Novo Selo, treba imati na umu krštene i umrle Hrvate-katolike, koji su tu evidentirani iz cijele tadašnje novoseljanske župe, koju su činili: Novo Selo, Zborište i Gornja Močila, sve do 1981. godine kada su utemeljili posebnu župu!

No, bez obzira na sve rezerve i moguće nepreciznosti, detaljnijom analizom prezentiranih podataka iz matičnih knjiga župnog ureda Novo Selo (po tadašnjem župniku Anti Stjepiću koji je 23.03.2009. premješten u novu župu), vidljivo je, da je broj krštenih, samo naših mještana, manji od naprijed prikazanih, za prosječno 10-15 % po godini.


Primjer:
Za 1969. godinu, od ukupno 80 krštenih, na Novo Selo otpada 66. Broj od ostalih 14 krštenih se odnosi na 10 iz G.Močila i 4 iz Zborišta.


Respektirajući sve navedeno, može se konstatirati da je župa Novo Selo u periodu 1963. - 1970., dobila 512 novih članova, a temeljem izvršenih analiza (župnika A.Stjepića) za 1969. godinu i procjene administratora, Novo Selo je u istom periodu povećalo broj žitelja za cca. 435 novih članova, ili, godišnje za cca. 55 novih mještana.

Nastavak slijedi...

NOVO SELO - nastanak i razvoj (31)

Prezimena su kod svih naroda jezični i kulturni spomenik, spomenik opstojnosti jednog naroda!Karakteristično je to i za Novo Selo, u kojem su od nastanka živjeli većinski Hrvati i manji broj mještana Srba, koji su se nastanili, uglavnom u Mitrovića-sokaku.



Što se tiče hrvatskih prezimena, prema Petru Šimunoviću i Franji Maletiću, autorima dugo pripremane enciklopedije hrvatskih prezimena, skupljenih u knjigu ''Hrvatski prezimenik'' (objavljenu 2008. god. na 2099. stranica), prezimena u Hrvata su vjerojatno najstarija, starija nego u drugim slavenskim jezicima.

Uzrok tomu je splet izvanlingvističkih značajki, a prvenstveno društvenih.

Nekada je povlašteni stalež prezimenima baštinio imanja i povlastice, državna uprava je preko prezimena provodila imovinsko-pravnu i poreznu kontrolu, dok su crkvene organizacije utemeljile i provodile ''matičarsku službu''.

Prema imenovanim autorima, još u XIV stoljeću, u Splitskom statutu pod prijetnjom ''globe'', bilo je zabranjeno samovoljno mijenjanje prezimena, što dodatno kazuje o važnosti prezimena i borbi određenih institucija (ovisno o vremenu promatranja i analizi važnosti pojma - ''prezime'') za uspostavu ''kontrole'' nad ljudima, koristeći se njihovim prezimenima.



Pouzdano se zna, da su u Novom Selu najstarija hrvatska prezimena (u smislu prvih pojavljivanja u tadašnjem selu i prvih pisanih tragova): Kurdija, Mijić, Odobašić i Rubil, od kojih su neka pisana i izgovarana u prvim pojavljivanjima na ovom prostoru, sasvim drugačije! (Rubilović, Kurdić...) iako, izuzimajući prezime Odobašić, u našem selu nisu i najučestalija.
Naravno, starija naša prezimena su i: Đaković (Djaković), Bilić, Stanić, Kovačević, ...

Od srpskih prezimena, prezime Mitrović, spada u kategoriju starijih prezimena koja se, uopće sreću u Novom Selu!

Što se pak tiče najučestalijeg prezimena u Hrvata uopće, najčešće prezime je Horvat (pojavljuje se 22.225 puta), zatim Kovačević (15.835 puta), Babić (13.150 puta), Marić (11.617 puta)...
(prema podacima citiranih autora iz navedene knjige).

Prateći Novoseljanska prezimena, i uspoređujući ih sa citiranim podacima iz navedene knjige, vidljivo je da su sva egzistirala i u našem selu.





Novoseljani na ''privremenom radu'', životni putevi, sudbine, veza sa svojim selom i svojim obiteljima;


Kao što sam u prethodnom nastavku i obećao, vraćam se našim mještanima koji su odlučili krenuti za sigurnijim poslom i boljom zaradom, prepuštajući se sudbini i neodoljivom zovu ''dojč maraka'', šilinga, franaka, guldena, dolara...


Već sredinom šezdesetih, a posebno početkom sedamdesetih, zbog sve evidentnije nezaposlenosti, mnogi Novoseljani su odlučili krenuti trbuhom za kruhom u Austriju, Švicarsku, Njemačku, Francusku, Nizozemsku... pa čak, i u Kanadu i Australiju.


Bilo je to vrijeme kolektivnih ''prodaja radne snage'', kada se legalno, preko tadašnjih Zajednica za zapošljavanje, (ali i raznih firmi, pa i pojedinačno), uz blagoslov i obveznu proviziju za ''ishodovane papire'' tadašnjim vlastima, odlazilo širom Europe i svijeta.


Odlazilo se iz svih krajeva tadašnje Jugoslavije, ali je zabilježen i priličan broj odlazaka najsposobnijeg dijela radne snage i iz Novog Sela.
Govorilo se: ''idemo na par godina da zbrinemo sebe i obitelj, odškolujemo djecu...'', a, ako se preživjelo, ostajalo se zauvijek!
Skoro da se može reći, da se tada iz sela privremeno ''iselila'' skoro trećina ljudi, a neki i sa cijelim obiteljima, gdje žive i dan danas.


Mnogo nas je jelo hruh, zarađen u inozemstvu.
Mnogi smo se zaista i školovali zahvaljujući odricanju naših roditelja, braće...
Tim novcima je izgrađeno mnogo novih i velikih obiteljskih kuća.


Kupljeni su automobili, traktori i moderni poljoprivredni strojevi, a selo je napokon, nakon duge stagnacije, ponovno ''raslo'' i svakim danom je postajalo sve ljepše i bogatije.








Obiteljska kuća Ivice (Nike) Vidovića - lijepo uređena, i





obiteljska kuća Stipe Žilića, još u fazi dovršenja gradnje. (iz poč.80-tih)



Mnogi su zarađenim novcima uvećavali svoja imanja, slično kao što su to nekada, zahvaljujući dobroj zaradi, činili i naši mještani zaposleni pri željeznici.

Ali, za razliku od ondašnjih željezničara, oni su bili u tuđini, daleko od rodnog sela, i u selo su dolazili na ''odmor'', žureći pri tom nešto popraviti, izgraditi, udati i oženiti, posjetiti rodbinu i opet nazad!
Gradeći nove kuće, kupujući automobile i luksuzne stvari koje drugima nisu bile dostupne, vrlo često su zaboravljali na odmor, na zdravlje, jednostavno - na uživanje u onome što su postigli.



Ipak, mora se tim ljudima priznati stalna povezanost sa svojim selom koje nikada nisu zaboravljali!

Kroz narednih 20-tak godina, na razne načine su pomagali njegovom ''podizanju'' i modernizaciji, ali na žalost, mnogi su tamo, pored zdravlja i snage, ostavili i svoje živote!



Živo se sjećam jeseni 1970. godine, kada je u selo stigao telegram o pogibiji Marka Kovačevića - Lojsuza. (Njemačka).
Nedugo zatim, 1971. godine poginuo je Branko Matković - Čugur (Njemačka), 1974. godine Jakov Kovačević, Jozin (Njemačka), a krajem iste godine, također u Njemačkoj, smrtno je stradala i Janja Miljak, kćer Petra Čukura, zatim 1980. godine u prometu stradava i Stipo Žilić.
I on je sa obitelji boravio u Njemačkoj!



Nabrojani Novoseljani su stradavali u naponu snage, uglavnom od 25 do 43 godine starosti, a njihova smrt je bila nenadoknadiv gubitak za njihove obitelji.

Razlozi: udesi na poslu, prometne nezgode, ali na žalost, i zbog onog našeg, ranije opisanog uskočkog gena i temperamenta (Marko Kovačević).
Naravno, bilo je i smrtnih slučajeva zbog teške i tada neizlječive bolesti (Branko Vrdoljak, a kasnije još neki mještani).

Ono što čudi, ali i mami divljenje prema tim ljudima i njihovim obiteljima je činjenica, da su svi doveženi u rodno Novo Selo i sahranjeni na našem mjesnom groblju.







Selo početkom 70-tih, izgradnja nove škole i novi planovi razvoja sela;





Odavno su polagači asvalta na novoj cesti napustili naše selo, a barake i asvaltna baza su polako demontirani i premještani na novu, južniju lokaciju na derventskom području.



Sučeni sa završetkom novoizgrađene osmogodišnje škole, tada najveće na području općine Bosanski Brod (primala je više od 600 učenika u dvije smjene), mještani su organizirali veliku i lijepu svečanost prilikom službenog otvorenja škole, i lagano se dogovarali da sljedeći samodoprinos (koji su svi zaposleni plaćali u iznosu od 3 % bruto OD) bude usmjeren za gradnju telefonske mreže i asvaltiranje glavnog seoskog puta, počev od stare pruge, pored škole, sve do Zborišta.

Stalno je prisutan i problem dodatnog podizanja nasipa na desnoj obali Save počev od ušća Ukrine prema Sijekovcu u najstarijem našem zaseoku - Luščanima, koji nikada neće biti u potpunosti riješen.

Osim navedenog, u selu se već početkom sedamdesetih godina ozbiljno razmišljalo o izgradnji nove zgrade MZ i pošte, koje su u to vrijeme, privremeno smještene u iznajmljenom prostoru u Jokića zgradama, smještenim u neposrednoj blizini mlina, na samoj obali Ukrine.

Do kraja 70-tih, zbog postavljanja prve telefonske centrale sa 200 priključaka, pošta će biti preseljena u prostor mjesnog Doma kulture, što je prvi puta od njegove izgradnje onemogućilo glavnu njegovu funkciju: ''društveni život mještana, te okupljanje Novoseljanske mladeži'', a novi prostor za Mjesni ured i potrebe MZ i pošte, bit će konačno riješen tek u drugoj polovini osamdesetih godina prošlog stoljeća!

Iako će selo do kraja osamdesetih dobiti i sportsku (školsku) dvoranu, vodovod, rasvjetu i asvaltirane skoro sve sokake, novu zgradu mjesnog doma sa pratećim sadržajima nije dočekalo.
Vlastitim sredstvima, uspjelo se u zaseoku ''Vidovići'' sagraditi manju zgradu za potrebe okupljanja tamošnjeg stanovništva, ali dalje se nije moglo.

Realizacija ovih projekata će uslijediti sredinom i krajem 70-tih, pa čak i osamdesetih godina, o čemu će više riječi biti u nekom od narednih nastavaka.



Uglavnom, u novu zgradu škole se uselilo školske 197o/71, a ostale projekte je trebalo prvo ''ubaciti'' u program financiranja iz narednog općinskog samodoprinosa.
(Svjesni da im općinske vlasti neće odobriti sve predloženo, očekivalo se barem jedan predloženi projekat).



Zahvaljujući boljem materijalnom stanju mještana, početkom sedamdesetih u selu imamo sve više privatanih traktora (oko 30-tak) i sve više osobnih automobila.
Konjske zaprege, gotovo su prestale orati naše njive, a sve više ljudi je koristilo moderna sjemenska i zaštitna sredstva, te su na taj način, znatno povećavali godišnje prinose na svojim posjedima.



Iako je ''Ćiro'' prestao prometovati, Novo Selo i dalje ostaje dobro prometno povezano sa Bosanskim i Slavonskim Brodom, gdje se uglavnom školuju naši srednjoškolci (manji broj se odlučio za srednje škole u Derventi).

U selu se sve više podiže novih katnica, ali i prostranih prizemnica, lijepo i primjereno uređenih, prvenstveno zahvaljujući poboljšanim materijalnim mogućnostima mještana, koji su svoje zarade uglavnom ostvarivali radeći na ''zapadu'', ali i u domaćim ''poduzećima'' i na svojoj zemlji!
Nakon one bezvoljnosti kod ukidanja ''Ćire'', posljedica državnih reformi iz 1965. godine i velike nezaposlenosti, činilo se da svakim danom selo sve više ekonomski i intelektualno jača i raste.

(o našim poznatim ljudima i intelektualcima, kasnije - pri kraju serijala).
(Nastavak slijedi...)